Sonnet XVIII

Posted: 13/04/2014 in William Shakespeare

Sonnet XVIII

 

Shall I compare thee to a summer’s day?
Thou art more lovely and more temperate:
Rough winds do shake the darling buds of May,
And summer’s lease hath all too short a date;
Sometime too hot the eye of heaven shines,
And often is his gold complexion dimm’d;
And every fair from fair sometime declines,
By chance or nature’s changing course untrimm’d;
But thy eternal summer shall not fade,
Nor lose possession of that fair thou ow’st;
Nor shall Death brag thou wander’st in his shade,
When in eternal lines to time thou grow’st:
So long as men can breathe or eyes can see,
So long lives this, and this gives life to thee.

 

William Shakespeare

 

Sonnet XVIII

A kako zvuči savremena verzija ovog Šekspirovog soneta poslušajte ovde 🙂

Shakespeare – famous quotes

Shakespeare – short biography

Na sledećem linku možete čuti kako Beovulf zvuči na staroengleskom jeziku www.youtube.com/watch?v=dYsD4DPg4ls

Sadržaj videa može se pogledati na sledećem linku www.youtube.com/watch?v=5HqelUyN7G0

Sadržaj videa možete pogledati na sledećem linku http://www.youtube.com/watch?v=AcfqgR4dHgg

Sadržaj videa može se pogledati na sledećem linku www.youtube.com/watch?v=Zs–wqVdBwo

Zamenice su reči koje se u rečenicama upotrebljavaju da zamene imenice. U engleskom jeziku postoji nekoliko vrsta zamenica:

  • lične (personal)
  • povratne (reflexive)
  • prisvojne (possessive)
  • upitne (interrogative)
  • odnosne (relative)
  • pokazne (demonstrative)
  • neodređene (indefinite)

 

Lične zamenice (Personal pronouns)  imaju dva oblika:

  • nominativ i
  • akuzativ

Lična zamenica se upotrebljava u nominativu kada je subjekat u rečenici.

 Nominativ ličnih zamenica  jednina  množina
 1. lice  I (ja)  we (mi)
 2. lice  you (ti)  you (vi)
 3. lice  he (on)  they (oni, one, ona)
 she (ona)
 it  (ono)

Akuzativ se upotrebljava kada je zamenica objekat glagola.

 Akuzativ ličnih zamenica  jednina  množina
 1. lice  me  us
 2. lice  you  you
 3. lice  him  them
 her
 it

Povratne zamenice (Reflexive pronouns) u engleskom jeziku za svako lice imaju drugačiji oblik. Na srpski jezik ih prevodimo kao sebe, se.

Povratne zamenice

 myself  ourselves
 yourself  yourselves
 himself  themselves
 herself
 itself

Prisvojne zamenice (Possessive pronouns) su reči koje stoje umesto prisvojnog prideva i imenice. U rečenici stoje samostalno. Na primer, umesto da kažemo: This is my ball reći ćemo This ball is mine.

Prisvojne zamenice

 mine  ours
 yours  yours
 his  theirs
 hers
 its

Upitne zamenice (Interrogative pronouns) služe za postavljanje pitanja i to su: who, whom,  whatwhose i which. Who i whom koristimo za lica, what za stvari, whose da bismo pitali čije je nešto, a which kada je u pitanju neki izbor: Which of these two books is yours?

Odnosne zamenice (Relative pronouns) se upotrebljavaju u odnosnim rečenicama i odnose se na imenicu, imeničku sintagmu ili zamenicu iz glavne rečenice. Odnosne zamenice u engleskom jeziku su: who, whom, which, that, whose. O odnosnim zamenicama će više biti reči u lekciji o odnosnim rečenicama.

Pokazne zamenice (Demonstrative pronouns) stoje samostalno. Imaju oblik za jedninu i za množinu:

Pokazne zamenice

 jednina  množina
 this  these
 that  those

This is my pupil. These are my pupils.

That is not my pupil. Those are not my pupils.

Neodređene zamenice (Indefinite pronouns) sa kojima se najčešće srećemo su sledeće: somebody, someone, anybody, anyone, nobody, no one, everybody, everyone, something, anything, nothing, everything i one. Zamenice koje se završavaju na -body i -one odnose se na lica, a one koje se završavaju na -thing na stvari i pojmove.

Engleska abeceda ima 26 slova i to su:

A, a /ei/

B, b /bi:/

C, c /si:/

D, d /di:/

E, e /i:/

F, f /ef/

G, g /dʒi:/

H, h /eitʃ/

I, i /ai/

J, j /dʒei/

K, k /kei/

L, l /el/

M, m /em/

N, n /en/

O, o /ou/

P, p /pi:/

Q, q /kju:/

R, r /a:/

S, s /es/

T, t /ti:/

U, u /ju:/

V, v /vi:/

W, w /’dablju:/

X, x /eks/

Y, y /wai/

Z, z /zed/

alphabet3(kliknite na sliku da biste je uvećali)

Engleska abeceda nije fonetska (ne odgovara svakom glasu po jedno slovo kao što je to slučaj u srpskom jeziku), već svako slovo ili kombinacija slova može da predstavlja razne glasove. Pojednostavljeno, to znači da se engleske reči uglavnom ne čitaju onako kako su napisane, niti se pišu onako kako se izgovaraju. Zato je veoma važno naučiti fonetske znake koji se upotrebljavaju da prikažu izgovor.

U engleskom jeziku razlikujemo 44 foneme (fonema je najmanja glasovna jedinica). Foneme se dele na:

  • samoglasnike ili vokale (vowels)
  • suglasnike (consonants)
  • dvoglase (diphtongs)

Engleske foneme prikazane su u sledećoj tabeli:

phonetic_alphabet(kliknite na tabelu da biste je uvećali)

Onima koji su malo vredniji preporučujem da odslušaju i poznatu dečju pesmu „The Alphabet Song“

U razvoju engleskog jezika postoje tri osnovna istorijska perioda:

  • staroengleski
  • srednjeengleski
  • savremeni engleski

Staroengleski jezik (Old English) je, u stvari, prvobitni engleski jezik koji se govorio se od sredine V do kraja XI veka. Taj prvobitni engleski prilično se razlikovao od engleskog jezika koji se danas govori. Ilustracije radi, ovde ćemo navesti ovde jedan odlomak iz epske pesme o Beovulfu:

Beowulf mathelode, bearn Ecgtheowes:
„Ne sorga, snotor guma! Selre bith aeghwaem
thaet he his freond wrece, thonne he fela murne.
Ure aeghwylc sceal ende gebidan
worolde lifes; wyrce se the mote
domes aer deathe; thaet bith driht guman
unlif gendum aefter selest.“

Nije baš najjasnije, zar ne? 🙂 Ovako bi izgledao prevod na savremeni engleski jezik:

Beowulf, son of Ecgtheow, spoke:
„Wise sir, do not grieve. It is always better
to avenge dear ones than to indulge in mourning.
For every one of us, living in this world
means waiting for our end. Let whoever can
win glory before death. When a warrior is gone,
that will be his best and only bulwark.“

Nakon što su 1066. godine Normani osvojili Englesku, dolazi do velikog uticaja francuskog jezika na engleski jezik. Došlo je do gubljenja mnogih nastavaka za građenje deklinacija i konjugacija, kao i doznačajnih fonetskih promena i promena u pravopisu. Taj jezik se govorio od XI do kraja XV veka i poznat je pod nazivom srednjeengleski jezik (Middle English). Najpoznatije delo iz tog perioda su Priče iz Kanterberija Džefrija Čosera. Kako bismo videli kako je taj srednjeengleski jezik izgledao u odnosu na današnji savremeni, navešćemo jedan kratak odlomak iz Kanterberijskih priča:

Whan that Aprill, with his shoures soote
The droghte of March hath perced to the roote
And bathed every veyne in swich licour,
Of which vertu engendred is the flour;
Whan Zephirus eek with his sweete breeth
Inspired hath in every holt and heeth
The tendre croppes, and the yonge sonne
Hath in the Ram his halfe cours yronne,
And smale foweles maken melodye,
That slepen al the nyght with open ye
(So priketh hem Nature in hir corages);
Thanne longen folk to goon on pilgrimages
And palmeres for to seken straunge strondes
To ferne halwes, kowthe in sondry londes;
And specially from every shires ende
Of Engelond, to Caunterbury they wende,
The hooly blisful martir for to seke
That hem hath holpen, whan that they were seeke.

Prevod na savremeni engleski jezik bio bi sledeći:

When in April the sweet showers fall
And pierce the drought of March to the root, and all
The veins are bathed in liquor of such power
As brings about the engendering of the flower,
When also Zephyrus with his sweet breath
Exhales an air in every grove and heath
Upon the tender shoots, and the young sun
His half course in the sign of the Ram has run
And the small fowl are making melody
That sleep away the night with open eye,
(So nature pricks them and their heart engages)
Then folk long to go on pilgrimages,
And palmers long to seek the stranger strands
Of far off saints, hallowed in sundry lands,
And specially from every shires’ end
Of England, down to Canterbury they wend
The holy blissful martyr, quick
To give his help to them when they were sick.

Savremeni engleski jezik (Modern English) deli se na dva perioda:

  • rani (od 1500. do 1800. godine)
  • i kasni (od 1800. godine – do danas)

Britanski narod je ostvarivao sve veći broj kontakata sa drugim narodima što je dovodilo do toga da se u engleski jezik uvode nove reči iz drugih jezika. Taj rani savremeni engleski jezik se u velikoj meri može razumeti i do našeg doba nije pretrpeo značajnije promene.

Najveći pisac svih vremena Vilijam Šekspir (William Shakespeare) pisao je na tom ranom savremenom engleskom jeziku. Sledi odlomak iz Romea i Julije:

Juliet:
O Romeo, Romeo, wherefore art thou Romeo?
Deny thy father and refuse thy name;
Or if thou wilt not, be but sworn my love
And I’ll no longer be a Capulet.

Romeo:
[Aside] Shall I hear more, or shall I speak at this?

Juliet:
‘Tis but thy name that is my enemy:
Thou art thyself, though not a Montague.
What’s Montague? It is nor hand nor foot,
Nor arm nor face, nor any other part
Belonging to a man. O be some other name!
What’s in a name? That which we call a rose
By any other word would smell as sweet;
So Romeo would, were he not Romeo call’d,
Retain that dear perfection which he owes
Without that title. Romeo, doff thy name,
and for thy name, which is no part of thee,
Take all myself.

Kao što i sami možete primetiti, jezik kojim se Šekspir služio lak je za razumevanje.